Nešto kao Sara, Sara Kej.

Svaki put kada sam nekuda odlazila iz svoje sobe iznijela bih kofere pred vrata, vratila se, gurnula glavu kroz štokove i nju, onako usnulu, urednu i pomalo tužnu pozdravila sa: „Sobice, vratiću se brzo“. Uvijek, ali uvijek bi mi se oči napunile suzama i u grlu bi me gorko škakiljalo, pa čak i sad dok…

Srećna Švedska

Njih dvije su stajale šćućurene u uglu, kao dvije uplašene djevojčice. Nosile su na sebi najdivnije boje u koje sam se na prvi pogled zaljubila. Jedna je gospođa stajala pored tog staklenog kredenca i gledala u njih, takođe. Bila je tu prije mene i već sam se kudila zašto iz parka nisam brže koračala. Znala…

Šala u kafeu

Već danima u svojoj sobi slušam Yann Tiersena, čitam Kunderu i čekam da na Sjeveru procvjetaju lipe. To ja u stvari prizivam jedan davni osjećaj, koji me vraća pod krošnje djetinjstva i staru lipu kod Gradske kafane, rasvjetale već u maju. Tu sam obično sjedila sa mamom i tatom, pila „Naru“ i slušala ulične svirače…