Ona se udala

Sekica
Se udala.
Bez puno
Pompe
Ali sa 
400 gostiju
Jer kod nas
Ili ne praviš
Ništa
Ili nema
Ispod 300
Duša.
Dugo
Sam birala
fotografiju
Čekala
Da srce kaže
Ova.
A sad
Kad odem
Kući
Ona nije
Tamo
Imaju svoj
Stan
Lijep baš
Ali opet
Je njena
Soba
Kod nas
Kući
U haosu
Ne znam
Kako uspjeva
Ali to je
Ona
I drago
Mi je
Jer onda
Biva
Kao da
Nije ni
Otišla.
Ali kad
Je odlazila
Nemanjini
Su srećno
Tapšali
Naši
Su plakali
Ja sam
Se sakrila
Da me ne vidi
Mamu
Sam vidjela
Kako poteže
Rakiju
Iz flaše
Rajko
Je ponosno
Stajao
I pregovarao
Sa prikom
Ostali
Su gledali
U Lenu
Koja je
Bila nasmijana
U svojoj
Jednostavnosti
I ljepoti.
Jedan mali
Ćuko se
Vrzmao
Oko nogu
Moje
Srce je
Htjelo
Da iskoči
A
Onda sam
Pogledala
U Nemanju
I bila
Sam srećna
Što on
Postaje
Dio naše
Porodice
Jer ionako
Ima najljepse
Prezime
I dobro
Srce.
Poslije
Toga
Sam pogledala
U nebo
Harmonikaš
Je počeo
LENO LENO
Magdaleno
Pomislila
Sam na
Bordo
Harmoniku
Prekrivenu
Prašinom
Na tavanu
Nisam
Mogla da
Ne mislim
Kako bi
Sve bilo
Sretnije
Da nema
Nedostajanja
Da je
Sastav
Pun
Da se
Prvi uhvate
U kolo
A moje
Su štikle
Bile
Previsoke
Ali nije
Smetalo
Gledala
Sam ljude okolo
Nju okruženu
Djeverovima
I pomislih
Bože
Kako je
Lijepa
Hvala vam
Što ste
Nas
Napravili
I dali
Nam da
Ličimo
Jedni
Na druge
I na
Vas.
Čestitam
Gospodinu Kovačeviću
Kao i
Gospođi
Kovačević-Kovačević
Samo je
Uduplala
Sve dobro
I svoju
Sreću!