O uspomenama

Jutros sam
telefonirala
sa onima
koji me
dobro
poznaju.
Pretresli smo
svakojake
teme
pogotovo
one
o dolascima
o planovima
ali i one
o uspomenama.
Kako je
jedna
od nas
otvorila
staru kutiju
i našla
svega što
danas ima
tako malo:
nakita
ručno
rađenog,
slika na cedeovima
koje danas
nemamo
gdje da
pregledamo
naročito
one sa
kampovanja
žurki
dočeka
Novih Godina
sa
srebrnim perikama
sa jeftinim
votkama
i prozirnim
đusevima.
Sa hladnim
vojvođanskim
zimama
sa uspomenama
koje su
poslagane
u našim
mozdanim folderima
koje svakodnevica
potiskuje
ali kojima
opet tako
malo treba,
pa da se
pokrene
lavina
sjećanja:
kad smo
položile
prvi ispit
kad smo
vozale
mog
Golfa dvojku
kao
da mu
smrti nema
a i nema,
cjepale
drva
u Mačvanskoj 18,
kad smo
ispraćale
na sastanke
mirisale
na isti
parfem
kad je
bilo manjka
para
ali ne i
entuzijazma
kad sam
spremala
diplomski
i bila
zaljubljena
u jednog Milana.
Kada sam
napravila
10 kutija
istina
za 10 žena
kada smo
obišle
Balkan
uzduž i
poprijeko.
Pričale smo
o tome
kako
danas
pijemo
ljepša
pića
i obilazimo
bolje
destinacije
ali nekako
sve manje
uspomena
pravimo
i kako
moramo
to da
mijenjamo.
I nego šta
ćemo
nego da
mijenjamo
hvala nebesima
pa Wizz Air
postoji
trebalo
bi
da im
slogan bude
Let
do
novih
uspomena.
A nama
ne preostaje
ništa
nego
da zasučemo
rukave
i razmislimo
koju
smo
uspomenu
danas
napravili
za
godine
koje
dolaze.

 

27023809_10214522935883736_6103199448074898660_o

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s