Zatvorena vrata

Danas se nisu
otvorila vrata
iako su ljudi
kucali šoferu
da otvori.
Ja nisam
kucala.
Ja sam stajala
i gledala u
zatvorena vrata
ispred sebe
razmišljajući
koliko puta
su mi se zatvorila
pred nosom
a koliko
puta se
nisu ni otvorila,
Iako sam imala
samo
lijepe riječi.
Danas
sam blijedo
piljila u vašar
koji je želio
da udje
u grad
A grad
je rekao:
dosta mi
je ovog vašara!
Tehnika je
rekla
Sezame
ne otvaraš se.
Šofer je
mlatarao rukama
iznutra,
sam
u praznom busu
na polaznoj
stanici,
ljudi su vikali
pusti nas unutra!
Ja sam piljila
i čekala
Razmišljala
o vrapcima
koji odmaraju
na žbunju
u proljeće,
o orhidejama
kojima su
otkinuli
glave
i stavili ih
u karton,
o tome kako
su mi rekli
da ne trčim
nikada za
momcima
i busom.
Telefonirala sam
i rekla kasnim
šef je rekao
čekaću te
u sobi 2
imamo sastanak
Poželjela sam
da se vrata
nikad ne otvore
ali avaj
pokvareni bus
koji nije nikog
pustio
je otišao
ali avaj
došao je
novi,
nakon pola sata,
ali je došao.
Kao što uvijek
dođe,
kao što se
neka vrata
uvijek otvore
ali nekad
ne vrijedi
da kucaš
već samo
da čekaš
i budeš
spreman
da zakoračiš.
Šef je rekao
neodlučna si
ja sam rekla
imaš pravo!
Rekao je
pokazaću
ti kako
sam te ocjenio
pomislila sam
Nemoj, života ti!
A rekla sam
važi.
Plus tamo
minus vamo
Kaze
previše si
pravična.
Osjećala sam
se kao vrata
koja se nikome
ne otvaraju.
Kao grad
koji stalno
ima vašar
kao konjić
koji se vrti
u krug
i kojeg stalno
neko jaše.
Osjećala
sam se kao
šofer praznog
busa kome
ne radi dugme
za otvaranje
vrata
i koji
rukama
masi ispred
kaze
odjebite!

IMG_20170409_154327_752

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s