No women, No drive

Zime mi padaju teško. Ako izuzmemo činjenično stanje straha koje mi je prouzrokovao pad na Zlatiboru 2. januara 2007-e i pri tom skršeno koljeno, a koji se manifestuje i do dana današnjeg, svi drugi razlozi su potpuno neutemeljeni i apstraktni i plod su čiste slučajnosti. Odnose se na neku emotivnu nestabilnost, lako padanje pod kandže…

Čovjek sa 22 krofne

Parkirao se tu pored Starog grada, a onda je izlazeći iz auta balansirao sa bijelom kartonskom kutijom i gledao da ne ugazi u bljuzgu od vode i snijega. Razmišljao je o mnogo čemu. Ali i o tome da mu je želudac pomalo prazan. „Prokleta dijeta“! Pomislio je šta bi bilo da je ovaj paket krofni…

(Ne)prihvatanja

U jednoj osnovnoj  školi u Sjeverozapadnoj Bosni, godine 1997. U čekaonici sale za fizičko vaspitanje, na drvenoj klupici skroz desno uz radijator znalo se ko sjedi. Tri-četiri „najpopularnije“ djevojčice iz odjeljenja, dječaci kojima su se one dopadale i najglasnija čerga koje se svi boje. Oni smiju da bježe sa časova, smiju da se prepiru sa…

O drugu Branku i veseloj mašini

 O mom odnosu sa Brankom ne zna se mnogo. U stvari, ne zna se uopšte. O mojoj privrženosti njemu zna ponajviše moja majka, koja mi je poneku istinu o njegovom životu saopštavala blago, pazeći kako ću je ja prihvatiti. Branko je u stvari umro prije nego što sam se ja rodila. Ali o tome ću…

Kafa i suze

Djevojka se užurbano kretala ka sjevernom dijelu grada, gdje je koncentracija ljudi uvijek najveća. Željeznička stanica, mjesto gdje se ljudi sreću, rastaju, grle, žele jedni drugima srećan put i mašu,  gdje odlaze bez pozdrava i spušenih glava koračaju nazad ka novim životima. Torba na ramenu bila je oteška. Kapi za nos, novčanik, telefon i ključevi,…

Šta će biti s nama?

Kada sam se probudila jutro mi je mirisalo na prepečeni hljeb i džem od narandže, na altan koji je imao pogled ka zatvorenom dijelu dvorišta, na vjetar i miris bijele pamučne pidžame. Probudila sam se u maloj sobi u potkrovlju i jasno je bilo da je to samo moja želja, daleka od realnosti. Sat na…

O ljetu

Bilo je skoro pet popodne kada sam se autom ”spuštala“ niz ravnicu Futoškog puta, pa Futoškom, sve do Jevrejske, a onda desno skrenula na Bulevar Mihajla Pupina i polako se popela na Most. Mogla sam i da izbjegnem gužvu na Bulevaru, ali nisam, namjerno nisam. Sa CD plejera čuli su se Kings of Leon, moj…

Lice i naličje nedjelje

Jedna se djevojka umornim korakom vukla ka drugom kraju grada, gdje su ljudi danas, nedjeljom, šetali, izvodili ljubimce i djecu u prirodu i veselo zamahivali onim štapovima, naginjući se čas u jednu, čas u drugu stranu. Ona je ispod lijeve miške nosila rozu stolicu na bijele tufne, koja se mogla rasklopiti u dva položaja. U…

Duša Arhitektonska

Hodala je lagano i na leđima je nosila futrolu, tubu sa hamerima umjesto klasične ženske torbice. Kao ni jedan drugi student, razlikovali su se ti umjetnici od svih ostalih sa kojekakvim sveskicama i rokovnicima. Bilo je u tim skicama neprospavanih noći, propuštenih žurki, roditeljskih ušteđevina, nevoze, talenta, tragova crnog tuša i ljubavi, naravno. Nije mislila…

Nešto kao Sara, Sara Kej.

Svaki put kada sam nekuda odlazila iz svoje sobe iznijela bih kofere pred vrata, vratila se, gurnula glavu kroz štokove i nju, onako usnulu, urednu i pomalo tužnu pozdravila sa: „Sobice, vratiću se brzo“. Uvijek, ali uvijek bi mi se oči napunile suzama i u grlu bi me gorko škakiljalo, pa čak i sad dok…